Filatelistički klub Zagreb

Da se ne zaboravi . . .

Julije Maras

Više je od dvadeset godina prošlo od uspostave samostalne Hrvatske države, kao i prvih poštanskih maraka Republike Hrvatske. Puno je to vremena, pa se mnogi ne sjećaju, a mlađi se i ne mogu sjećati svih događaja koji su prethodili normalnoj uspostavi poštanskog prometa i redovitoj izdavačkoj politici poštanskih maraka. Ta turbulentna vremena, isprepletena ratnim događanjima na velikom dijelu bivše jugoslavenske države, inspirirala su mnoge "talentirane" filateliste da se na svoj način uključe u „stvaranje“ poštanske povijesti na ovim prostorima. Sijaset pretisaka koji su ukrašavali marke bivše države sa najmaštovitijim mogućim nazivima raznih „država“, državica, regija, oblasti, gradova, pa skoro da i ulica, kao i potpisnici „dokumenata“ o tzv. „odlukama o puštanju provizornih izdanja maraka u promet“ (jedan od njih bio je navodno i Enver Marić, legendarni golman Veleža), uveseljavali su ondašnje filatelističko tržište, a kupci, mahom strani filatelisti kupovali su sve s reda, jer što ako slučajno Vojvodina, Cazinska krajina ili Istočna Bosna postanu samostalni, a predizdanja nisu nabavljena. Nitko nije zaboravio događaje s početka Drugog Svjetskog rata, kada je poštanski činovnik u Banja Luci pretisnuo dvije marke (Slobodna Bosanska Hrvatska), za koje nitko u početku nije mario, a danas je njihova cijena u Michel katalogu 1500,00 € ili što je učinilo društvo gospodina Wolfa u Čakovcu, pa danas treba izdvojiti basnoslovnu cifru za kompletnu seriju  „Međimurja“. Kako rekoh kupovalo se i prodavalo sve. . .

Sva ova izdanja nakon iscrpne analize, nisu ništa drugo do propagandnih naljepnica, koja su služila kao predmet promidžbe ili pokušaj brze zarade (više od polovice ovih izdanja, a bilo ih je stotinjak, uradak su jedne radionice).

Zagrebačko (Barino) izdanje

Svih ovih stotinjak „izdanja“ kopija su, točnije rečeno, pokušaj kopiranja prvo nastalog, tzv. „Zagrebačkog izdanja“ koje se pojavilo negdje u listopadu 1991. godine. Sastoji se od 8 jugoslavenskih redovitih maraka iz 1990. godine, na kojima je crnom bojom otisnut pretisak, koji se sastoji od široke crte koja prekriva riječ JUGOSLAVIJA na markama, a iznad crte je grb, izgledom poput državnog grba Republike Hrvatske, ali koji u pretisku počinje svijetlim poljem, te se u tome razlikuje od službenog državnog grba. Marke su pretisnute u arcima od 100 maraka, a nominale su: 0,10; 0,20; 0,30; 0,50; 0,60; 3; 5 i 10 din, ukupna nominala je 19,70 jugo-dinara. Marka od 10 dinara pretisnuta je u nakladi od 6000 komada, dok je ostalih maraka srazmjerno više, a ide do 100000 komada marke od 10 para (0,10 din)

Što ove marke čini različitim od ostalih privatnih izdanja ?

Prvi je razlog da su to marke koje su u vrijeme pretiskivanja bile u redovitoj uporabi na području ZJPTT-a, a to znači i na hrvatskim poštama koje su još uvijek toj zajednici pripadale. Kupljene su i plaćene u poslovnici Hrvatske pošte Zagreb 1, dok su sva ostala „izdanja“ koja sam spomenuo, kao podlogu koriste bezvrijedne denominirane jugoslavenske marke koju su se u stotinama i tisućama araka nalazile kod raznih filatelističkih trgovaca i mešetara, te je razvidno da je naglasak bio isključivo na zaradi. Kod „Zagrebačkog izdanja“ koje je nastalo privatnom, filatelističkom inicijativom (to nitko nikada nije poricao), vrlo vjerojatno i sa idejom da se nešto zaradi, ipak se radi o profesionalnom i sa mnogih aspekata ispravnom uratku. Kako je već navedeno postoji 6000 kompletnih serija, koje se sastoje od 8 pretisnutih jugoslavenskih maraka, a važno je naglasiti, da pretisak ni na koji način nije intervenirao u nominalu. Postoji oko 800 ispravno frankiranih i ispravno poštanski upotrijebljenih pisama sa ovim markama – samostalno upotrijebljenih, kao i u kombinaciji sa jugoslavenskim i hrvatskim markama iz 1991. godine. Pisma su cirkulirala tijekom studenog i prosinca 1991. godine, te prvih 15 dana siječnja 1992., a kako je na teritoriju Republike Hrvatske tijekom tih mjeseci u tuzemnom prometu bila obveza upotreba doplatnih marka „Za Hrvatskog radišu“ i to je strogo poštivano. 15 siječnja bio dan svjetskog priznanja Republike Hrvatske, ali i zadnji dan korištenja maraka ZJPTT u Hrvatskoj, te je s tim danom i naš autor prestao slati pisma. Tehnički, sve je bilo ispravno, frankaturna vrijednost maraka koje su se upotrebljavale na tim pismima apsolutno je poštivana, a i dotične marke su sve do 15. siječnja 1992. bile službeno u upotrebi.