Filatelistički klub Zagreb

Problemi oko hrvatskih CEPT maraka

Julije Maras

Svi znamo put utemeljenja Republike Hrvatske i sve patnje koje su utkane u taj put. Nakon prve hrvatske poštanske marke u rujnu 1991. i priznanja Republike Hrvatske od gotovo svih relevantnih država ovoga svijeta početkom 1992., bilo je prirodno postati faktorom i u ostalim međunarodnim čimbenicima, pa je tako i Hrvatska pošta i telekomunikacije zatražila članstvo u CEPT-u (Europskoj zajednici pošta i telekomunikacija). Podsjetimo, zemlje članice CEPT-a, svake godine izdaju izdanje maraka sa zajedničkom temom, koja se svake godine određuje pri upravi zajednice. Tako je i u godini hrvatskog zahtjeva za članstvo (1992.), bila određena zajednička tema – obilježavanje 500 godina otkrića Američkog kontinenta. Kako ta značajna tema nije bila ekskluziva  samo zemalja CEPT-a, nego je i niz prekomorskih i vaneuropskih zemalja izdao marke na tu temu, dok su pojedine europske države, koje su naravno i povijesno vezane za taj veliki događaj; Italija, Španjolska i Portugal publicirale i više izdanja osim onih u sklopu CEPT-a. Za filatelističko obilježavanje toga događaja odlučila se i Hrvatska pošta i telekomunikacije, te je kako znamo 31.07.1992. pustila u promet dvije marke nominalnih vrijednosti 30 i 75 hrvatskih dinara, a na markama nije bilo znaka CEPT-a jer Republika Hrvatska još nije postala članica te organizacije. Već tijekom kolovoza doznalo se da će priključenje Republike Hrvatske CEPT-u biti 4. rujna, te je odlučeno i taj događaj obilježiti izdanjem maraka. Kako su likovna rješenja sa pripadajućim motivima autora Želimira Borića i Borisa Ljubičića već postojala, odlučeno je da se za novo izdanje pripreme i otisnu nove marke, za koje će se upotrijebiti isti motivi, u pripremi tiska dodatno na njih aplicirati znak CEPT-a, te  prilagoditi nominalna vrijednost uslijed poštanskih potreba. Dana 4. rujna 1992. nove marke puštene su u promet.

       

U ljeto 2009. godine izlazi novo izdanje kataloga poštanskih maraka MICHEL Südeuropa 2010, njemačke izdavačke kuće Schwaneberger Verlag GmbH, a na stranici 820 nailazimo na katalogizaciju dviju maraka pod kataloškim brojem I i II; to su hrvatske marke izdane 31.07.1992., povodom 500. obljetnice otkrića Amerike sa dodatno otisnutim znakom CEPT-a. Katalogizacija je bez istaknutih tržišnih vrijednosti; tek sa crtama umjesto cifre. Svi mi kao korisnici toga kataloga znamo, da kada MICHEL ne postavi cijenu ili je ona otisnuta u kurzivu, tu nešto „smrdi“. Što to smrdi kod ovih maraka ?? Zašto je urednik kataloga MICHEL i na osnovu kojih informacija uopće uvrstio ove „marke“ u katalog ?? Tko je podmetnuo uredniku MICHEL-a ??

Nakon provedenog istraživanja; razgovora sa kompetentnim osobama koje su u predmetno vrijeme bile zadužene za izdavačku politiku pri HPT-u te, pregleda dokumentacije te vještačenja karakteristika u tisku kod dotičnih maraka, nesumnjivo je utvrđeno da marke nominalnih vrijednosti od 30 i 75 hrvatskih dinara sa znakom CEPT-a ne pripadaju izvoru Hrvatske pošte i telekomunikacija niti kao idejno rješenje, niti kao tiskarska proba, niti kao gotove marke. Znači, radi se o, najblaže rečeno, nečijoj igrariji, koja je objavom u filatelističkom katalogu ipak dobila status falsifikata.

Tisak dviju maraka koje se puštene u promet 31.07.1992. (Michel Nr. 209-210, Strpić ili Maras br. 31-32), odobren je dana 19. lipnja 1992. godine sa još 5 prigodnih izdanja (Flora, Fauna, HAZU, Matica Hrvatska i Zagrebački kolodvor). Njihova nominalna vrijednost određena je odlukom od 23. lipnja 1992. u skladu s cjenikom pismovnih pošiljaka HPT-a od 21. travnja 1992., prva marka: 30 hrvatskih dinara (doplata za hitno rukovanje u tuzemnom prometu), druga marka: 75 hrvatskih dinara (tipizirano pismo za inozemstvo). Istom odlukom određena je i njihova naklada u skladu s nakladama prigodnih maraka toga vremena sa 350.000 komada od svake marke. Marke su otisnute u prvoj polovici srpnja, te u drugoj polovici istog mjeseca distribuirane direktno iz čakovečke tiskare po centrima pošta prema pregledu distribucije koji je propisala Direkcija pošta. Količinu materijala koji se tiska određuje sama tiskara prema zahtjevnosti tiskarske tehnike i procjeni (na osnovi iskustava i proračuna) količine moguće makulature (pogrešno ili nekvalitetno otisnutog materijala). Ukupna količina otisnutih maraka (ispravnih i neispravnih) iznosila je 409.500 komada, uz 211 probnih araka vrednote od 30 HRD, te 426.000 komada, uz 299 probnih araka vrednote od 75 HRD. Dotičnih 510 probnih araka uz količinu od 57.990 komada prve, te 74.490 komada druge marke komisijski je uništen na početku rujna 1992. godine. Već iz ovoga proizlazi, da uz isporučenu nakladu od 351.510 serija HPT nije mogla niti planirati ikakvo pretiskivanje ovih maraka.

Dvije marke koje se puštene u promet 04.09.1992. (Michel Nr. 211-212, Strpić ili Maras br. 33-34), koje na sebi, uz isti motiv kao na prethodnom izdanju, nose i znak CEPT-a tiskane su na osnovu „Odluke o tiraži i nominalnoj vrijednosti prigodne poštanske marke“ od 28. kolovoza 1992. godine. Nominalna vrijednost određena je prema cjeniku poštanskih usluga HPT-a od 20. kolovoza 1992., prva marka: 60 hrvatskih dinara (doplata za preporučeno rukovanje u tuzemnom prometu), druga marka: 130 hrvatskih dinara (tipizirano pismo za inozemstvo). Gotove marke su kao i sva izdanja do tada, otpremljene direktno iz tiskare u Centre pošta prema rasporedu Direkcije pošta od 31. kolovoza. Makulatura je također komisijski uništena, ali podaci o makulaturi ovoga izdanja nisu bitni za argumentiranje problema ovih izmišljenih maraka.

Natječaj za idejno rješenje za rujanskog izdanja nije postojao, jer je bilo nepotreban; motiv je bio reguliran odlukom od 28. kolovoza: „Na markama će se koristiti motivi izdatih maraka 31. srpnja 1992. godine pod nazivom „Europa cept“ s tim da će se u likovno rješenje marke dodati znak CEPT-a“ (citat).

Tiskarske probe rujanskog izdanja izrađene su uvriježenom metodom čakovečke tiskare u svrhu kontrole i pripreme kvalitetnog tiska, korištenjem novo izrađenih ploča / filmova.

Najsporniji detalj cijele ove priče svakako je članak objavljen u HPT listu rujna 1992., koji je svojom ilustracijom na neki potvrđivao priču o dostisku znaka na srpanjsko izdanje, a zasigurno je bio vjetar u leđa za izradu ovih „fantoma“. Naime autor članka, koji najavljuje izdanje marka povodom primitka u CEPT, objavljenog na 16. stranici spomenutog lista, gospodin Veljko Bui, u svrhu ilustracije toga članka, načinio je provizornu montažu već postojeće marke i znaka CEPT-a koji se koristio i pri pripremi rujanskog izdanja. Materijal za HPT list je pripremljen prije tiska maraka tako da se nisu mogle upotrijebiti reprodukcije već izašlih maraka (list je izlazio jedanput mjesečno i bio je besplatan za radnike i umirovljenike HPT-a). Ilustracija je naravno objavljena u dobroj namjeri, a gospodinu Buiu, vrsnom crtaču (autor je više tisuća prigodnih žigova i omotnica), i nije bio neki problem ubaciti amblem na sliku izašle marke, a u članku i nalazimo rečenicu: „Već krajem srpnja HPT je izdao seriju maraka na tu temu, no ova nova serija, uz iste motive, ima otisnut i znak CEPT-a“. Ovaj je članak bio najava novog izdanja, te se u vrijeme njegovog pisanja i nije znala nominalna vrijednost budućih maraka.

Povećanjem samog znaka CEPT-a koji se nalazi na markama uočava se velika razlika. Osim u boji taj znak je i u samoj formi i crtežu potpuno različit na rujanskom izdanju i „fantomskim“ markama, a o kvaliteti otiska suvišan je svaki komentar. Crtež iz članka odgovara znaku otisnutom na markama nominalne vrijednosti od 60 i 130 HRD, a nema veze sa znakom umetnutom na markama od 30 i 75 HRD. Originalni znak ima jasno vidljive točke iza znamenki u brojevima, „fantom“ ih uopće nema. U originalnom znaku linije koje kroz njega idu u smjerovima gore / dolje / lijevo / desno, stilizirane su munje, a kod „fantoma“ to su samo loše zadebljane linije. Te munje se nastavljaju i spajaju sa vanjskim rubom crteža znaka, što kod „fantoma“ nije slučaj. Centar znaka kod regularnih maraka tvore; naizmjenično, četiri obojene i četiri neobojene kružnice, a kod „fantomskog“ izdanja to je fleka. Slova CEPT koja se nalazu unutar znaka koji je apliciran na redovito izdanim markama iz rujna su „serafinska“, tj. na krajevima linija imaju zavijutke, ukrase i „stopala“, što nije slučaj kod suspektnih maraka, gdje su ta slova ravnih linija.

         

Cijela ideja za „obogatiti“ filatelističke zbirke, a pri tome i napuniti džepove uopće nije loša, samo što joj je baza u kriminalnim radnjama; falsificiranju i podmetanju netočnih informacija. Čak se provinencija misterioznih maraka pokušava utrpati jednom talijanskom filatelističkom trgovcu, koji je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća bio jaki kupac novih izdanja, a navodno je garnituru arčića dobio od službenika marketinga HPT-a (zašto bi ih dobio ?), a on je to zaboravio (he-he) i čuvao do sada.